Re: Lokrum

**silver_shadow** · od **silver_shadow** taj Ned Jul 12 2009, 09:18

Ovdje je ponajprije potrebno spomenuti ophodnu stazu, koja kontinuirano
obilazi ovim dijelom otoka s jedne na drugu stranu i koja na primjerenoj
udaljenosti od ruba zelenila neusiljeno prati liniju obale omogućujući
kružnu šetnju otokom. Ova je staza, makar onim dijelom okrenutim
prema kopnu, po svoj prilici bila utrta već od davnine.
U načinu uređenja središnjeg dijela otoka posebno je pak zapažen
oblikovni zahvat koji sačinjava sustav triju pravocrtnih i gotovo
usporedno položenih staza zamjetne dužine od oko pola kilometra.
Srednja od tih triju staza vodi samim hrptom otoka, njegovom vododjeinicom,
počinjući na izdignuću sjeverno od Portoča i završavajući na drugoj
strani u spoju s kružnom stazom oko utvrde na vrhu otoka. Ostale
dvije staze prate ovu srednju bočno svaka sa svoje strane: ona
koja gleda prema kopnu vodi sjeveroistočnom padinom otoka i tangencijalno
se spaja s kružnom stazom oko tvrđave, a ona od strane pučine
vodi jugozapadnom padinom, nastavlja dalje u luku oko široko zaobljenog
sjeverozapadnog kraja otoka i spaja se s jednom obilaznom stazom.
Te tri usporedne longitudinale predstavljaju osmišljen sustav,
što ne dokazuje samo konsekventna pravocrtnost i usporednost,
već također i način izvedbe kao i njihova međusobna povezanost.
Središnja hrptena staza posebno je oblikovana. Ona započinje manjom
kružnom stazom poput prstena, od kojega zatim slijedi omanje uleknuće,
koje se završava ponovnim izdizanjem na visinu otprilike u razini
prvog prstena. Na tom je izdignuću u osovini staze postavljena
druga manja kružna staza, drugi prsten. Od njega s obje njegove
strane bočno se u pravcu spuštaju staze spojnice niza strane otoka,
koje središnju hrptenu stazu spajaju sa spomenutim lateralnim
usporednim stazama.

**silver_shadow** · od **silver_shadow** taj Ned Jul 12 2009, 09:19

Te su staze izvedene s posebnom pažnjom. Bile su porubljene kamenim
rubnjacima, mjestimično po potrebi podzidane, zatim kaldrmirane
i nasipane a po potrebi previđene rigolima.
Središnja staza, koja je bila šira od bočnih i složenije oblikovana,
čitavom svojom dužinom sve do pristupa stazi oko vrha otoka bila
je s obje strane popraćena drvoredom piramidalnih čempresa. Taj
se drvored sa strana staze očuvao još samo manjim dijelom. Usporednu
bočnu stazu s kopnene strane također s obje strane prati drvored,
ovdje horizontalnih čempresa. Usporedna bočna staza sa strane
pučine najvećim dijelom svoje dužine podgrađena je kamenim podzidom,
a uz suprotni rub prati je izgrađeni rigol za sakupljanje kišnice.
Ona se jednolično uspinje i s obzirom na izrazitije krševit teren
nije bila praćena sađenim drvoredom, već se s nje otvara privlačan
vidik na pučinu i samostanski kompleks.
Ovi dugi i naglašeni pravci kretanja otokom, od kojih su dva bila
praćena drvoredom, ističu formalni geometrijski koncept uređenja,
čije je polazište također u klasičnim uzorima. No s obzirom na
dinamično izražene prirodne značajke krškog otoka, koje nisu dozvoljavale
postizanje znatnije širine uz prisutne visinske razlike terena,
ti dugi pravci nisu mogli dostići ni približan dojam kakav su
ostavljale aleje poznatijih evropskih klasičnih perivoja. Pa ipak,
ovaj sustav triju usporednih pravocrtnih dugih šetnica s posebno
oblikovanom središnjom stazom zanimljiv je a po svoj prilici i
jedinstven takav pejzažnoarhitektonski pokušaj na neravnom krškom
terenu našeg primorja. Klasicistički koncept vrtnog i pejzažnog
uređenja bio je, dakle, protegnut s vrtova i dijelova perivoja
oko dvorca i na središnji prostor otoka Lokruma.
Tako je zahvaljujući nizu prostornooblikovnih intervencija uz
nekoliko spojnih ophodnih staza na raznim razinama oko širokog
zaobljenog sjeverozapadnog i sjevernog kraja otoka čitav Lokrum
poprimio osnovna obilježja uređenog perivoja.

**silver_shadow** · od **silver_shadow** taj Ned Jul 12 2009, 09:19

Čitav je otok bio tretiran perivojem - to pored već prikazanih
osmišljenih zahvata pokazuju i primjeri sporadičnih intervencija
na pojedinim točkama sjeverozapadne polovine otoka. Tako se uz
zaobljene pravce staza oko sjeverozapadnog kraja otoka, tamo od
lazareta pa naokolo s pogledom prema Gradu i pučini, na pojedinim
mjestima javljaju izrasla stabla otprije posađenih čempresa. Ona
prate putove ponegdje u kraćim potezima, a negdje su u grupama
prisutna na križanjima. Njihove visoke tamne krošnje, koje se
hodanjem putovima provedenim kroz makiju zapaze već na izvjesnoj
udaljenosti, pokazuju se kao svojevrsni orijentiri namijenjeni
lakšem snalaženju pri kretanju otokom.
Na temelju prikazanog može se zaključiti da su u drugoj polovini
XIX. stoljeća čitavim prostorom otoka Lokruma bili izvedeni vrlo
opsežni pejzažnooblikovni zahvati koji su otok učinili velikim
perivojem. Bilo je to moguće zahvaljujući tome što je u tom vremenu
dva puta dolazio u posjed austrijske carske kuće: prvi put od
1859. do 1869. godine, kada je o otoku brinuo nadvojvoda Maksimilijan,
i drugi put od 1878. do/1891, godine, kada je posebno zanimanje
za otok bio pokazao prijestolonasljednik Rudolf. Obojica su tragično
završili život, što se odrazilo i na periodičan procvat a zatim
na nazadovanje u poslovima uređivanja i naročito održavanja otoka,
njegovih uređenih prostora, uređaja i gospodarstva. Ipak, temeljni
zahvati na uređenju otoka u tom su razdoblju bili uglavnom završeni,
pa je otada Lokrum najveći uređeni perivoj na području grada Dubrovnika.
Još je jedna činjenica vrijedna posebne pažnje: to je ujedno i
dubrovački perivoj najduljeg trajanja jer se s prvim radovima
uređivanja lokrumskih vrtova bilo započelo još u davnom srednjem
vijeku.

**silver_shadow** · od **silver_shadow** taj Ned Jul 12 2009, 09:20

Lokrum je prema tome prvorazredan i jedinstven povijesni objekt
pejzažne arhitekture u nas.
Za uređenje otoka u Maksimilijanovo vrijeme Visiani je naveo
da se izvodilo prema sretno osmišljenom i duhovitom nacrtu.
Nažalost, nije nam pružena mogućnost da pokušamo doći do tih
i drugih nacrta za uređivanje vrtova i perivoja Lokruma, a vjerujemo
da oni postoje u austrijskim arhivima, pa je ovaj prikaz zasnovan
uglavnom na vlastitim prosudbama temeljenim prvenstveno na nalazima
na samom otoku.
Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća prelaskom otoka
pod upravu dominikanaca Lokrum kao uređeni prigradski otok veoma
izraženih i istaknutih kulturno-povijesnih i prirodnih vrijednosti,
uz glas koji je bio stekao kao dvorski objekt, postaje sve zanimljivi
javnosti.
lako su ponekad građani i posjetitelji Dubrovnika na Lokrum
dolazili radi odmora i užitka još u srednjem vijeku, tek se
devedesetih godina prošlog stoljeća otok otvara širem krugu
ljudi. Tada počinju učestalije grupne posjete otoku i njegovim
zanimljivostima. Zna se također da je već 1904. godine postojala
mogućnost prijevoza znatiželjnika, ljubitelja prirode i kupača
čamcem iz gradske luke na otok svakog sata u danu.
Razvojem turizma posjete Lokrumu znatno rastu poslije prvog
svjetskog rata. Nakon drugog svjetskog rata posljednjih su desetljeća
dostigle vrlo visok broj od nekoliko tisuća dnevnih posjeta
u punoj turističkoj sezoni. To govori da je Lokrum danas najposjećeniji
perivoj i veliki rekreacijski objekt Dubrovnika.
Održavanje otoka i njegovih vrtova bilo je između dva rata uz
stručni nadzor iz Dubrovnika povjereno dječjoj ustanovi koja
je uspostavljena na Lokrumu. lako se vodila znatna briga o vrtovima,"
ustanova ipak nije imala dovoljno snage i mogućnosti da cjelovito
obavlja taj zadatak.
Poslije drugog svjetskog rata površine pod poljoprivrednim kulturama
na otoku preuzelo je i neko vrijeme održavalo poljoprivredno
poduzeće "Rasadnik" iz Dubrovnika. Lokrumom kao prostorom
gradskog zelenila upravljala je od svog osnivanja 1953. godine
Gradska ustanova za parkove i ukrasno bilje iz Dubrovnika.
Već prvih godina svog djelovanja ta je ustanova temeljito popravila
sve glavne putove po otoku, koji su bili veoma oštećeni i za
vrijeme rata i neodržavanjem prvih poratnihVjodina. Također
se pristupilo obnavljanju i održavanju vrtova i perivoja. Ta
je ustanova u to vrijeme utvrdila i način zaštite Lokruma od
eventualnih šumskih požara, fra se zaštita temeljila na postavci
da treba dobro urediti i održavati vrlo razgraprjen sustav puteva
i staza, a ne okomito krčiti prosjeke koje panoramski devatviraju
osobito vrijedne predjele prirode.
Godine 1958. Lokrum preuzima Biološki institut JAZU iz Dubrovnika,
unutar kojega se nakon izvjesnog vremena formirala posebna radna
jedinica koja se bavila prijevozom putnika na Lokrum te uređivanjem
i nadziranjem otoka. Godine 1968. to je dovelo i do osnivanja
posebne ustanove, pod nazivom Rezervat Lokrum, koja je preuzela
brigu o daljnjem održavanju i unapređivanju otoka.

**silver_shadow** · od **silver_shadow** taj Ned Jul 12 2009, 09:20

Godine 1959. na inicijativu tadašnjeg direktora Biološkog instituta
dr. Tome Gamulina bila je osnovana posebna stručna komisija
sastavljena od unutrašnjih i vanjskih članova, koja se pozabavila
problemima daljnjeg uređivanja i razvoja zelenih prostora Lokruma.
Kako je Lokrum već od davnina raspolagao obradivim zemljištem,
a kako je stoljeće unatrag već bio poslužio i kao objekt pogodan
za introdukciju i aklimatizaciju bilja stranog porijekla sličnih
podneblja, na prijedlog te komisije bilo je pored ostalog odlučeno
da se na nekadašnjim poljoprivrednim, a tada već zapuštenim,
površinama sjeverno od samostana osnuje vrt za aklimatuzaciju
egzota.
Izrada projekta za uređenje tog vrta bila je povjerena autoru
ovog napisa. Projekt je bio izrađen 1960. godine, a iste je
godine radom na introdukciji egzotičnog bilja te realizaciji
uređivanja vrta prema prihvaćenom projektu bio započeo dr. Lav
Rajevski. Zahvaljujući njegovu dugogodišnjem radu danas je to
vrijedan i zanimljiv botanički vrt i pored toga što još uvijek
nije do kraja uređen.
Godine 1970. grupi stručnjaka bila je povjerena izrada posebne
studije o Lokrumu, o njegovim vrijednostima te pravcima njegova
uređenja i korištenja. Naručilac studije bio je Republički zavod
za zaštitu prirode SR Hrvatske. Zaseban elaborat u njenom sklopu
odnosio se i na vrtove Lokruma, a izradio ga je također autor
ovog napisa. Sastavni dio elaborata bio je i nacrtni programski
prikaz pojedinih kategorija zelenih prostora. Obrađeni su i
prikazani ovi vrtni prostori: klaustarski vrt, vrtovi samostanskih
terasa, perivoj pred samostanom, zeleni prostori kupališta,
pejzažni maslinjak, vrt egzota i maslinjak u Lazaretu. Za svaki
od tih prostora bio je dat prikaz stanja, označeni su bili pravci
i mogućnosti uređenja, a sve to u skladu sa statusom otoka kao
zaštićenog prirodnog rezervata kao i činjenicom da je Lokrum
istaknuti kupališni i rekreacijski predjel Dubrovnika.
Brojni zahvati učinjeni su posljednjih desetljeća na uređivanju
nekih dijelova otoka i na rješavanju nekih njegovih vitalnih
problema. Kroz posljednje dvije decenije posebno se ističu radovi
na uređenju kupalištnih zona i na uređenju infrastrukture otoka
(voda, struja, telefon i dr.), što stvara uvjete za organiziranije
korištenje i bolje čuvanje i zaštitu otoka.
Za kraj nam se čini potrebnim naglasiti da je pejzažnoarhitektonsko
nasljeđe Lokruma izvanredna umjetnička i kulturnopovijesna vrijednost,
pa će zato ubuduće trebati ulagati još vrlo mnogo volje, znanja
i sustavnog rada kako bi pejzažne i pejzažnoarhitektomske vrijednosti
kojima otok raspolaže bile uređene onako kako odgovara tako
izuzetnom perivoju i glasu koji već dugo vremena uživa.

**silver_shadow** · od **silver_shadow** taj Ned Jul 12 2009, 09:21

**silver_shadow** · od **silver_shadow** taj Ned Jul 12 2009, 09:24

**silver_shadow** · od **silver_shadow** taj Ned Jul 12 2009, 09:26

**silver_shadow** · od **silver_shadow** taj Ned Jul 12 2009, 09:28

Od ostalih prirodnih osobitosti Loruma posebno možemo izdvojiti Mrtvo
more, neveliko slano jezero na južnoj strani otoka, koje je s vanjskim
morem povezano kanalom što prolazi duboko kroz stijene. Mrtvo je more
zapravo špilja kojoj se davno u geološkoj prošlosti urušio strop. Osim
ovoga na južnoj morskoj strani postoji nekoliko polušpilja (Vela Spila,
Mala Spila).

**silver_shadow** · od **silver_shadow** taj Ned Jul 12 2009, 09:30

**silver_shadow** · od **silver_shadow** taj Ned Jul 12 2009, 09:31

Botanički vrt

Ptice

Wagnerschule

Spomenici

**silver_shadow** · od **silver_shadow** taj Ned Jul 12 2009, 09:32

Ime otoka Lokruma ukazuje da je još u davna vremena na njemu
uzgajano bilje iz udaljenih krajeva svijeta (lat. acrumen =
kiselo voće, agrum). Prve su lokrumske, korisne, vrtove posadili
benediktinci u 11. stoljeću, a tada su započeli i s unošenjem
nekih ukrasnih drvenastih vrsta. Prvo smišljeno unošenje egzota
proveo je sredinom 19. stoljeća nadvojvoda Ferdinand Maksimilijan
Habsburški, koji je nastavio s njegovanjem povrtnjaka, maslinika
i vinograda, ali je poduzeo i značajne zahvate u uređenju vrtova
i puteva. Glasoviti botaničar Roberto Visiani posjetio je u to
doba Lokrum i zabilježio više od 90 introduciranih rodova biljaka.
I danas se u makiji mogu naći ostaci nekih nasada. Ovakav bi način
introdukcije u današnje doba bio neprihvatljiv zbog narušavanja
prirodne vegetacije.
Na stoljetnoj tradiciji Akademija znanosti i umjetnosti osnovala
je 1959. botanički vrt namijenjen istraživanju unošenja i prilagodbe
biljaka iz tropskih i suptropskih krajeva svijeta u našem podneblju,
osobito onih značajnih za šumarstvo, hortikulturu i farmaciju.
Biljke su uzgajane iz sjemena, dobivenog razmjenom sa svjetskim
botaničkim vrtovima. Pažnja je posvećena drveću i grmlju porijeklom
iz sličnih podneblja, kao što su središnji Čile, južna i istočna
Australija, središnja i južna Kalifornija te južna Afrika.
Plan botaničkog vrta izradio je ugledni dubrovački krajobrazni
arhitekt dr.Bruno Šišić. Vrt zauzima površinu od 2 ha, nedaleko
lučice Portoč. Uz izložbenu površinu i staklenik, formirana su
i pokusna polja, te vrt mediteranskih biljnih vrsta. Tijekom rata
(1991 i 1992) botanički vrt je izravno pogođen s pedesetak projektila
koji su nanijeli štetu biljkama i pratećim objektima. Glavnina
knjižnice i dokumentacije izgorila je u požaru. Obnova vrta započeta
je 1993. godine.
Dr. Lav Rajevski rođen je 1910. u Izmailu
(Besarabija). Od 1960. radio je kao viši znanstveni suradnik u
Biološkom institutu u Dubrovniku, na dužnosti voditelja Botaničkog
odjela s ciljem stvaranja botaničkog vrta na Lokrumu i proučavanja
flore i vegetacije južnog primorja. Nastavio je, s ljubavlju,
raditi i nakon umirovljenja 1985, sve do početka rata 1991. godine.
Može se reći kako je današnji botanički vrt plod njegova dugogodišnjeg
rada i entuzijazma.

**silver_shadow** · od **silver_shadow** taj Ned Jul 12 2009, 09:33

Danas se na izložbenoj površini uzgaja se oko 500 vrsta, uglavnom
drveća i grmlja, a u stakleniku oko 200 vrsta mesnatica. Mnoge
introducirane vrste kojih nema na izložbenoj površini, rastu na
nekadašnjim eksperimentalnim plohama koje se u novije doba oslobađaju
dugogodišnje zapuštenosti.
I nadalje, osnovna smjernica ostaje proučavanje prilagodbe egzotičnih
biljnih vrsta našem podneblju, uz edukaciju posjetitelja i obogaćivanje
turističke ponude. U planu je uzgoj rijetkih i ugroženih biljnih
vrsta hrvatske flore, što bi omogućilo njihovu zaštitu na prirodnim
staništima. Danas Botanički vrt "Lokrum" djeluje u okviru
Instituta za oceanografiju
i ribarstvo, Split; Laboratoriji Dubrovnik, a financiran je
sredstvima Ministarstva znanosti i
tehnologije RH. U vrtu je zaposlen jedan botaničar i jedan
sezonski vrtlar. Iako postoji već četrdeset godina, vrt je daleko
od konačnog uređenja...
Dijelovi vrta uglavnom su oblikovani tako da se na istom prostoru
predstave srodne biljne vrste (npr. pripadnici istih rodova ili
biljnih porodica), ili biljke prilagođene sličnim uvjetima (npr.
kamenjar). Karta pokazuje raspored nekih porodica biljaka na izložbenoj
površini botaničkog vrta.
Atraktivan izgled jednom dijelu vrta daju kaktusi (por. Cactaceae),
puje (por. Bromeliaceae) i agave (por. Agavaceae), uglavnom američkog
porijekla.
Većina biljnih vrsta u botaničkom vrtu je etiketirana. Gravirane
pločice pokazuju znanstveno (latinsko) ime vrste (uz hrvatski
naziv, ako postoji), podrijetlo i pripadnost odgovarajućoj biljnoj
porodici. Ostali primjerci iste vrste, ako ih ima, označeni su
manjom pločicom; s imenom i brojem pod kojim je biljka evidentirana.

Palme (por. Arecaceae) daju tropski izgled dijelu vrta. Uglavnom
su američkog porijekla, a predstavljene su rodovima Butia, Erythea,
Washingtonia, Chamaerops i dr. Odrasli primjerci se ne zaštićuju
u zimskim mjesecima. Ljeti zahtijevaju obilno zalijevanje.
Zimzeleno i brzorastuće drveće iz roda Eucalyptus (por. Myrtaceae)
karakteristično je za Australiju i susjedne otoke; Novi Zeland
i Tasmaniju. Zabilježeno je oko 700 vrsta. Većinom su to stabla
i grmovi sušnih šuma, često otoporni na sol. Zbirka eukaliptusa
u ovom botaničkom vrtu (70-tak vrsta) procijenjena je prije rata,
od strane australijskih stručnjaka, kao najbogatija zbirka ove
vrste drveća izvan australijskog kontinenta.

**silver_shadow** · od **silver_shadow** taj Ned Jul 12 2009, 09:33

Početkom 1959. godine Savjet Biološkog instituta JAZU u
Dubrovniku donio je odluku da - pored Morskog akvarija i
Prirodoslovnog muzeja u okviru Kulturno-prosvjetnog odijela
- osnuje i Botanički vrt na otoku Lokrumu s ciljem da se
ispita mogućnost uvođenja biljaka iz toplijih krajeva, naročito
onih koje bi bile od važnosti za šumarstvo, hortikulturu
i farmaciju.

~ Dr. Lav Rajevski ~

Pritome bi trebalo voditi računa i o tome da će taj vrt biti i značajna
turistička zanimljivost.

Introdukcija bilja na dubrovačkom primorju ima staru tradiciju.
Dubrovački pomorci, vraćajući se sa svojih putovanja, veoma često
donosili su interesantne biljke, tako da se oko mnogih ljetnikovaca
moglo naći veći ili manji broj ukrasnih egzota: palme, agave,
opuncije, mimoze i mnoge druge, a također i voćke: limune, naranče,
nešpule i druge. Ponekad su se stvarale velike zbirke introduciranog
bilja od kojih je, vjerojatno, najznačajnija park u Trstenu, sada
Arboretum Trsteno.
Na otoku Lokrumu nadvojvoda Maksimilijan, koji je 1859. godine
postao vlasnik otoka, zamislio je osnovati park gdje bi uzgajao
biljke iz toplijih krajeva. Radovi su započeli veoma intenzivno
i stvorena je značajnija zbirka. Da bi se zaštitile osjetljive
biljke, na više mjesta iskrčena je starija šuma i na oslobođenim
malim površinama, pod zaštitom okolnog starijeg autohtonog drveća,
sađene su nove biljke. Prof. Roberto de Visiani, koji je posjetio
otok Lokrum početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća, u svom
djelu publiciranom 1863. navodi više od 90 introduciranih biljaka.
S vremenom od lijepo uređenog parka ostali su samo dosta zapušteni
dijelovi oko samostana i tu i tamo ostaci kultura u šumi. Tako
se usred makije nalaze grupa Tetraclinis articulata, Mirsine africana
i pojedinačne mimoze i jasmin, a vjerojatno i još neke.

**silver_shadow** · od **silver_shadow** taj Ned Jul 12 2009, 09:34

Od početka dvadesetog stoljeća misao o uvođenju egzota na našem
primorju razvijaju i poznati botaničari. L. Adamović se zalaže
za osnivanje centra za introdukciju na otoku Lokrumu i preporučuje
gajenje egzota pod zaštitom šume. Prof. dr. Vale Vuok u svom velikom
članku "O podizanju vrtlarstva u Dalmaciji", objavljenom
u splitskim novinama "Novo doba" u travnju 1933. god.,
prvo navodi raspravu prof. Richarda VVettsteina podnijetu Akademiji
u Beču 1906. god. u kojoj se zalaže za podizanje kulture bilja
iz toplih krajeva u južnoj Dalmaciji. Preporučuje doline oko Dubrovnika,
otok Vis i otok Hvar. Prof.dr. Vale Vouk sa svoje strane preporučuje
da se taj vrt osnuje u okolici Splita. Najzad 1959. godine, poslije
proglašenja otoka Lokruma za prirodni rezervat, donesena je odluka
da se taj vrt osnuje na otoku Lokrumu. Kako nije dolazilo u obzir
da se egzote gaje pod zaštitom autohtone šume, jer bi time bio
narušen njen prirodni razvoj, za Botanički-vrt je izdvojena površina
od oko 2 hektara sjeverno od luke i samostana koja je bila potpuno
zapušteno zemljište na kojem su na manjim površinama bile kulture
povrća, a veći je dio bio obrastao kupinom, bušinom, kapinikom
i drugim više manje korovskim biljem među kojim su se nalazile
pojedine zapuštene voćke, koji bor, čempres i maslina.
Sav taj prostor bio je podijeljen u četri dijela: na površini
najbližoj samostanu, veličine oko 13 000 m2, na horizontalnom
ili blago nagnutom terenu, na nadmorskoj visini od 11 do 16 m,
predviđen je park egzota. Plan za taj park izradio ing.Bruno Šišić,
ovlašteni vrtni arhitekt. U produžetku na starim terasama, na
kojima su nekada bili maslinici i vinogradi, izdvojena je površina
od oko 3300 m2 za rasadnik s malim staklenikom. U produžetku terasa
izdvojena je površina za pokuse sa četinjačama i na kraju površine
za mediteranske biljke: zapadni Mediteran, Krim i Kavkaz, istočni
Mediteran i na najvišoj teresi biljke s naših obala koje ne rastu
na Lokrumu.
Radovi na pripremanju terena započeli su u veljači 1960. godine.
Moralo se pored odstranjivanja nepotrebne korovske vegetacije
obaviti i druge radove: trasirati nove putove, nasipati i poravnati
terene, otkloniti polurazrušene zidiće, nepotrebne pravolinijske
staze, zatrpati rovove itd. Ti radovi trajali su nekoliko godina.

Lokrum

Re: Lokrum

Re: Lokrum

Re: Lokrum

Re: Lokrum

Re: Lokrum

ostaci benediktanskog samostana

perivoji, mrtvo more

Re: Lokrum

mrtvo more

reljef iz Benediktanskog samostana

Znamenitosti otoka

Povjest vrta

Danas, vrt

Dr. Lav Rajevski o botaničkom vrtu

Re: Lokrum