Re: Lokrum

**silver_shadow** · od **silver_shadow** taj Ned Jul 12 2009, 09:04

Prostorna uloga Lokruma sastoji se prema tome u njegovu sudjelovanju
u formiranju gradskog pejzaža Dubrovnika, u doprinosu izvanrednoj
artikulaciji njegova istočnog dijela. No time ipak nije iscrpljeno
značenje Lokruma u pejzažu Dubrovnika. Posebna urbana i pejzažna
osobitost otoka Lokruma u prostoru Dubrovnika ogleda se naročito
u činjenici što je najvećim dijelom obrastao bujnom pretežno spontanom
zagasito zelenom vegetacijom. Njegovo zgusnuto zelenilo dominira
panoramom istočno-jugoistočnog prostora grada jednako kao i bijeli
vijenac kamenih zidina s gustim tkivom kamenih zdanja i rdastim
krovovima nad njima.
Za vrijeme rasprava o otoku Lokrumu vođenih u Dubrovniku 1967.
godine uz ostalo napisali smo i ovo: "Potpuno obrastao vegetacijom
(misli se na Lokrum -op. B. Š.)" ... on je harmonična protuteža
kompaktnom bloku kamenog grada. On akcentira i uveličava postojanje
ovog jedinstvanog grada, pa je prema tome njegova uloga u pejzažu
Dubrovnika veoma značajna.
Zamislimo li Lokrum bez vegetacije, kao goli kameni otok, uviđamo
da se njegovo značenje u ovom predjelu s estetskog stanovišta,
a to znači sa stanovišta ljepote i privlačnosti predjela, iz temelja
mijenja. U tom slučaju Lokrum bi predstavljao nepoželjan kontinuitet
kamenoj cjelini grada, umrtvljavao bi atraktivnost ovog grada
u pejzažu, oslabio bi njegov položaj u estetskom odnosu u atraktivnom
smislu.
Dakle, potreban nam je Lokrum prekriven vegetacijom radi potpunije
ljepote grada i predjela u kojem leži.
Ovoj ocjeni prostornog i pejzažnog značenja zelenog Lokruma,
koju smo izrekli i objavili prije dvadeset godina, ne bismo imali
ni sada što dodati. Sasvim je sigurno da se zeleni Lokrum i bijeli
kameni grad skladno upotpunjuju tvoreći jedinstven, prepoznatljiv
i izuzetno dopadljiv krajobraz.

**silver_shadow** · od **silver_shadow** taj Ned Jul 12 2009, 09:05

**silver_shadow** · od **silver_shadow** taj Ned Jul 12 2009, 09:11

Otok Lokrum danas je vrlo poznat rekreacijski objekt ne samo
Dubrovnika već i čitava našeg primorja, iako je tome u prilog
išla osobitost njegova položaja i njegov istaknuti udjel u urbanom
pejzažu Dubrovnika, posebno s obzirom na blizinu čuvenog starog
grada, zatim s obzirom na veličinu te njegovu zanimljivu horizontalnu
i vertikalnu raščlanjenost, a naročito pak s obzirom na izvanrednu
obraslost otoka bujnom vegetacijom, zbog čega je Lokrum i proglašen
rezervatom, tome je posebno pridonijela i činjenica što je otok
danas ujedno i veliki gradski perivoj.
Povijest preobrazbe Lokruma od divljeg otoka do najvećeg perivoja
Dubrovnika vrlo je duga i zanimljiva.
Počeci preobrazbe začeli su se, što je i razumljivo, na najnižem
planu otoka, na prostranoj oniskoj zaravni jugoistočnog dijela
otoka, koja se od lučice Portoč provlači između dviju uzvišica
i Ijevkasto širi prema pučini između Mrtvog mora i Dumanjskih
banja. Tu zaravan najvećim dijelom tvori plodno tlo.
U povijesti razvoja dubrovačkih vrtova lokrumski vrtovi zauzimlju
istaknuto mjesto.
Početkom XI. stoljeća pa sve do današnjeg vremena na tom je dijelu
otoka neprestano čovjek uređivao prostor, pa je već u davnoj prošlosti
taj ravniji i plodniji predjel otoka mijenjao svoj prirodni karakter.
Sa samostanom benediktinaca u žarištu ta je zaravan već dosta
rano bila pretvorena u kultivirani prostor. Svakako, činjenica
je da su blag reljef, plodno i dovoljno duboko tlo te lakši pristup
otoku morem na tom mjestu, jer postoji relativno zaštićena lučica,
uvjetovali da je baš taj dio otoka izabran kao najprikladniji
za lokaciju samostana, crkve i nastambi.
Poznato je da su se u srednjem vijeku uz samostane stvarali manji
ili veći sklopovi obradivih površina za uzgoj kultura potrebnih
u prehrani i liječenju redovnika, l ovdje na Lokrumu iskrčena
je spontana vegetacija, a iskrčeno tlo privedeno je kulturi, što
je svakako bilo nužno za izdržavanje samostanske i još k tome
otočke kolonije.
Tako je na niskoj zaštićenoj zaravni okrenutoj suncu i pučini
pred mnogo stoljeća počelo stvaranje lokrumskih vrtova. Kao i
ostali srednjovjekovni prigradski dubrovački vrtovi, tako su i
ovi lokrumski od svog postanka najvećim dijelom spadali u grupu
takozvanih korisnih vrtova. Ti su korisni vrtovi bili oblik najintenzivnije
obrađenih agrarnih prostora. U njima su se gajile kulture koje
su zahtijevale osobito poznavanje uzgojnih vještina.
Prema nekim pretpostavkama i ime samog otoka upućuje na to da
Lokrum nije bio samo šumoviti otok nadohvat Grada, već da je na
njemu od davnine bilo uzgajano vrijedno bilje, koje se koristilo
blagim podnebljem i zaštićenim staništem. Zapravo, postoji tumačenje
da je ime otoka postalo od riječi "acrumen", što znači
kiselo voće, odnosno agrum, što je zajednički naziv za neke korisne
vrste citrusa. Kako je ime otoka starije od dolaska benediktinaca
na njega, po toj bi se pretpostavci moglo smatrati da je dio površine
na Lokrumu bio kultiviran već i ranije.

**silver_shadow** · od **silver_shadow** taj Ned Jul 12 2009, 09:11

O njegovanosti lokrumske zaravni piše i De Diversis u svom poznatom
"Opisu Dubrovnika" iz 1440. godine. Tu on bilježi: "...
na otoku koji se zove Lokrum, nalazi se drugi manastir i opatija
crnih fratara u habitu svetog Benedikta. Oni imaju vrlo velike
prihode. Tamo su hramovi preblažene Djevice Marije i svetog Benedikta
kao i stanovi fratara kojih ima više. Tu je i ubožište siromašnih
svjetovnjaka, koji se izdržavaju od prihoda opatije. Cijeli otok
pripada manastiru. Na njemu ima mnogo vinograda koji daju dobro
vino, plodnih povrtnjaka i lijepih vrtova." (Označio B. Š.)
"Na otoku ne živi i ne radi nitko osim opata, fratara i tih
siromaha i nema neke druge kuće osim samostanskih zgrada. Kada
je more mirno, tamo ponekad dolaze građani i stranci iz pobožnosti
ili radi okrepljenja duše i tijela.
Navedeni De Diversisov opis Lokruma daje više vrlo zanimljivih
podataka za ovo razmatranje. Kao što je poznato, otok je bio pod
upravom bogate lokrumske opatije, koja je raspolagala imanjima
i na drugim predjelima dubrovačkog teritorija. Prostor oko samostana
na lokrumskoj zaravni bio je obrađen, a uzgajale su se vrlo vrijedne
kulture kao što su vinova loza, uzgoj koje je već odrana bio vrlo
raširen na dubrovačkom tlu, te razno povrće. De Diversis pak ne
spominje samo vinograde I povrtnjake, koji su u prigradskim prostorima
imali karakter takozvanih korisnih vrtova, već on govori i o lijepim
vrtovima. On je vjerojatno time označio onu kategoriju kultiviranih
prostora u blizini i u sklopu samostana i nastambi koji su, zahvaljujući
svom polikulturnom karakteru obilježenom zanimljivim stablima
u to vrijeme najčešće voćki, pa voćnim i aromatskim grmovima te
zeljastim i cvjetnim biljkama, zračili posebnim ugođajem privlačeći
pažnju ne samo stanovnika Lokruma već i posjetilaca, kojih je,
kako vidimo, već i u ono vrijeme bilo. Zapravo već se i tada ponekad
na Lokrum dolazilo radi provoda i užitka, čemu su uz uređene vinograde
i povrtnjake posebno pridonosili i lijepi vrtovi odnosno voćnjaci
i cvjetnjaci skladno složeni.
Na Lokrumu se, kao i kod nekih drugih samostana na dubrovačkom
području, pored njegovanih korisnih vrtova u sklopu poljoprivrednog
posjeda unutar samog samostanskog sklopa javlja i drugi oblik
vrta. Radi se o klaustarskom vrtu uređenom u otvorenom dijelu
klaustarskog prostora. Pored toga što je i takav vrt često imao
korisnu funkciju, on je ipak ponajprije bio poseban ugođajni prostor
namijenjen duhovnim potrebama, pa se može tretirati posebnim tipom
vrta za ugodu.

**silver_shadow** · od **silver_shadow** taj Ned Jul 12 2009, 09:12

l danas u klaustru samostana na Lokrumu, kojem su u velikom potresu
bila porušena dva krila, postoji vrt (si. 1), koji je tamo najvjerojatnije
bio uspostavljen u vrijeme kada je klaustar izgrađen (XV/XVI stoljeće).
Sada je u tom vrtu zastupljeno uglavnom drveće i grmlje stranog
porijekla. No tu je i šimširova živica, koja se u vrtovima susjednih
zemalja javlja već dosta rano, a kojom je i lokrumski klaustarski
vrt uobličen u geometrijske likove. Svakako, ovaj klaustarski
vrt s višestoljetnim kontinuitetom predstavlja prostor naročita
povijesnog značenja u sklopu lokrumskih vrtova i perivoja.
Nešto mlađi podatak od De Diversisova, koji se odnosi na uređene
prostore Lokruma, ali i taj vrlo dragocjen jer samo potvrđuje
onaj De Diversisov, dolazi nam od Serafina Razzia. On u svojoj
"Povijesti Dubrovnika s kraja XVI. stoljeća govoreći o Lokrumu
također kaže da na otoku postoji "samo jedna opatija i izvanredan
benediktinski samostan, koji je sagradila... Republika Dubrovačka,
s prekrasnim vrtovima i vinogradima, na ravnom dijelu otoka prema
jugu i istoku".

**silver_shadow** · od **silver_shadow** taj Ned Jul 12 2009, 09:12

O starijoj povijesti lokrumskih vrtova teško je zasada kazati
nešto više, no spomenuti izvori sasvim jasno govore da ta povijest
seže u dosta daleku prošlost, pa istraživanja u tom pravcu treba
nastaviti.
Sasvim posebno razdoblje ne samo za vrtove na otočkoj zaravni
već i za čitav Lokrum započinje prelaskom otoka u posjed nadvojvode
Ferdinanda Maksimilijana Habsburškog 1859. godine. To je vrijeme
kada počinje novija povijest vrtnog i pejzažnog oblikovanja i
uređivanja Lokruma.
Profesor botanike na padovanskom univerzitetu Šibenčanin Robert
Visiani prilikom svog posjeta otoku 1863. godine potvrdio je da
se oko samostana, a u to vrijeme preuređenog nadvojvodina dvorca,
zelene i cvjetaju vrtovi, povrtnjaci, maslinjaci i vinogradi,
koji ga okružuju. No pretvaranje Lokruma u ladanjski objekt austrijskog
nadvojvode bila je takva promjena u pristupu njegovu uređivanju
koja je značila ne samo posebno oblikovanje prostora oko dvorca
već i provođenje niza oblikovnih zahvata kojima je postupno čitav
otok pretvoren u perivoj. Nastavilo se i dalje s brižljivim njegovanjem
poljoprivrednih kultura na prostoru oko samostana: vinograda,
voćnjaka i maslinjaka. To je također bilo u skladu s ladanjskom
namjenom otoka. Do danas se tu očuvao pejzažno vrijedan maslinjak
sa sjeverne strane od sklopa dvorca. Ipak, treba istaknuti da
se tada težište stavlja na vrtnoarhitektonsko i pejzažno uređenje
otoka.
Od vrtnoarhitektonskih zahvata provedenih u tom vremenu treba
najprije spomenuti uređivanje sastava vrtnih teresa podignutih
uz sklop dvorca s orijentacijom prema moru. Te vrtne terase zajedno
s klaustarskim vrtom postale su intimnim vrtom dvorca, koji je
s istočne strane omeđen zgradom, s južne i sa sjeverne strane
ograđen vrtnim zidom, a na zapadnoj strani otvoren pogledu na
more.

**silver_shadow** · od **silver_shadow** taj Ned Jul 12 2009, 09:12

Prolazom kroz vrata u zapadnom krilu ogradnog zida klaustarskog
vrta i dolaskom na najvišu terasu, koja svojom dužinom prati taj
zid dok se na sjevernom dijelu okomito prelama u četvrtasto prošireni
krak, nailazi se na široko i s obzirom na ograničenu veličinu
tog vrta gotovo monumentalno stepenište izgrađeno od fino klesana
kamena. S obje strane prilaza stepeništu tu su još uvijek po dva
primjerka stupaste tise, koji se javljaju kao pogodan biljni prostorni
element u geometrijski oblikovanim vrtovima. One ovdje naglašavaju
pravac kretanja stepeništem prema najnižoj i najprostranijoj vrtnoj
terasi. Tu prostraniju terasu križaju dvije okomito postavljene
staze, na križištu kojih se nalazilo fino klesano profilirano
kameno postolje, na kojem je stajala ukrasna vaza ili neki drugi
ukrasni predmet. Jedna od tih staza vodi od širokog stepeništa
prema vidikovcu s kamenom klupom na rubnom zidiću odakle puca
pogled na pučinu. Okomito na tu ide staza, koja s jedne strane
završava vratima u južnom krilu ogradnog zida vrta, kroz koja
se izlazi iz ograđenog sklopa dvorca prema otvorenim južnim površinama,
sada livadama a u ono vrijeme maslinjacima, i Mrtvom moru, a na
suprotnoj sjevernoj strani vodi preko omanjeg ali također lijepo
klesanog stepeništa do bočne vrtne terase, čiju podužu osovinu
predstavlja staza u produžetku one pridošle s donje terase. U
osovini ove uže bočne a po visini srednje terase nalaze se u razmaku
sa svake strane od finoklesanog kamena središnjeg postamenta po
jedan stari primjerak cikasa, koji su tu od vremena uređivanja
ovog vrta. To su najvjerojatnije najviši i najstariji postojeći
primjerci cikasa u nas. Uza zid ove srednje terase očuvao se i
izvanredan primjerak kokulusa sa slikovito izvijenim deblom i
mjestimice sraslim granama. Zavrćući malim stepeništem od nekoliko
stepenica na kraju ove srednje i s tri zida uokvirene terase,
pred kojom se bio pružio mali rasadnik iz neutvrđenog vremena,
dolazi se na sjeverni bočni krak već spomenute najviše i- pristupne
terase. Taj prošireni četvrtasti krak bio je oblikovan kao poseban
odjel vrta s fino klesanim kamenim postoljem i drugim ukrasom
u sredini. S tog se proširenja prelazilo na podužni dio terase,
gdje su vrata klaustarskog vrta s jedne a veliko stepenište s
druge strane.
Izuzev spomenutih malobrojnih primjeraka, izvorni biljni element
tih vrtnih terasa, posebno pak gledano s oblikovnog stajališta,
ili je propao ili se deformirao. Uglavnom su nestali i kameni
inventar i ukrasni elementi. Zato su ovi vrtovi u dobroj mjeri
izgubili dio svog izvornog izgleda i nekadašnje atraktivnosti
dvorskog vrta.

**silver_shadow** · od **silver_shadow** taj Ned Jul 12 2009, 09:13

**silver_shadow** · od **silver_shadow** taj Ned Jul 12 2009, 09:14

S obzirom na način uređenja vidljivo je da je ovaj sustav terasastih
vrtova unutar sklopa dvorca bio oblikovan u duhu mediteranske
vrtnooblikovne tradicije, riješen na formalan način s četverokutnim
terasama, s geometrijski uobličenim vrtnim likovima na pojedinim
terasama s manje ili više izraženom aksijalnošću i simetrijom
te nekim tradicionalnim ali i egzotičnim biljnim elementima. Sve
to govori da je vrt bio uređen klasicističkom manirom i da je
mogao nastati u vrijeme kada se uređivao i Maksimilijanov dvorac.
Po svojim oblikovnim obilježjima ovaj vrt predstavlja vrlo značajan
spomenik vrtne odnosno pejzažne arhitekture XIX. stoljeća na našem
primorju.

**silver_shadow** · od **silver_shadow** taj Ned Jul 12 2009, 09:15

Dolaskom Lokruma u posjed Maksimilijana podizanjem ovih terasastih
vrtova nije bilo iscrpljeno vrtno i pejzažno uređivanje otoka.
Ta se aktivnost nastavlja i okretanjem jednoj specifičnoj vrtnouzgojnoj
i vrtnooblikovnoj orijentaciji: uzgajanju i primjeni različitog
egzotičnog bilja. Tako je prema zamisli i planovima Maksimilijana,
pošto je bio upoznao blagu klimu Lokruma, krajem 1859. godine
bilo započeto s podizanjem aklimatizacijskog vrta za brojne vrste
egzotičnog bilja s raznih strana svijeta, a iz područja analogne
klime ili iz nešto toplijih krajeva. Do proljeća 1863. godine
na Lokrumu se uzgajalo više od šezdeset rodova egzotičnih biljaka.
Na prostoru između Portoča i Mrtvog mora, nedaleko od kultiviranih
gospodarskih površina ali pod izraslim drvećem i unutar makije
iskrčene su bile manje čistine, na kojima su posađene egzotične
vrste drveća, grmlja i trajnica. Okolni gusti sklop prirodne vegetacije
trebao je pri aklimatizaciji poslužiti kao prirodna zaštita mladom
nasadu od vjetrova, studeni i posolice. Iako se slobodno unošenje
egzotičnog bilja u prirodne predjele veoma izraženih izvornih
obilježja i vrijednosti, a takav je i Lokrum, kosi s našim današnjim
gledištima, takav je način postupka aklimatizacije predstavljao
originalnu zamisao.

**silver_shadow** · od **silver_shadow** taj Ned Jul 12 2009, 09:15

Koliko god je Maksimilijan kratko upravljao otokom, još su uvijek
prisutni tragovi tog njegova poduhvata u makiji rubnih dijelova
uz današnji perivoj pred samostanom. Tako je rubom jedne staze
i sada prisutna veća grupa slobodno izraslih grmova afričke mirzine,
a u njenoj blizini raste podivljali žutocvjetni jasmin. U blizini
je i zahireni grm kokulusa. Nedaleko od njih unaokolo po makiji
još donedavno rasli su brojni primjerci juke različite dobi, što
upućuje na misao da su se tu s vremenom same reproducirale. Sličan
slučaj je i sa žumarom, niskom lepezastom palmom.
Naš poznati vrtlarski stručnjak starije generacije dr. Zdravko
Arnold, osnivač Zavoda za vrtlarstvo pri Poljoprivrednom fakultetu
u Zagrebu, prvog zavoda orijentiranog na oblikovanje vrtova i
pejzaža u Jugoslaviji, pisao je prije rata o Lokrumu navodeći
brojne rodove i vrste egzotičnog bilja, koje je tu bio zatekao,
a za koje znamo da nisu preživjele vrijeme prošlog rata. Zanimljiv
dokument je, na primjer, njegova fotografija starog i visokog
stabla araukarije izraslog unutar makijskog sklopa, za koje navodi
da je bijedan ostatak nekoć bogate zbirke.
Pokušajem uvođenja u zelenilo Lokruma egzotičnog parkovnog bilja
i formiranjem aklimatizacijskog vrta dobro je bio upoznat i naš
botaničar na glasu, profesor na bečkom univerzitetu, Lujo Adamović.
U svojim poznatim radovima o biljnom svijetu našeg primorja govori
i o lokrumskom perivoju, koji je Maksimilijan bio dao urediti
i žali što je perivoj nazadovao, jer je uz osobito njegovan prostor
/ perivoj bio i pokusni nasad egzotičnog bilja. Adamović ističe
uvjerenje da je Lokrum veoma prikladan za njegovanje različitog
ukrasnog bilja, pa je pisao da bi po njegovu uvjerenju Lokrum
trebao postati ono što je botanička stanica na Helgolandu za područje
Sjevernog mora.
Maksimilijan je, dakle, uz pomoć nama zasada nepoznate stručne
ekipe osnovao i taj prostrani perivoj na istočnoj i jugoistočnoj
strani od dvorca. Taj je prostor u svom užem pristupnom dijelu,
naslućujući makar prema zatečenom stanju, bio također geometrijski
oblikovan, s dugom pristupnom stazom, koja vodi od lučice do dvorca,
i njenom usporednicom, na kojoj se javljaju četvorinasta i kružna
proširenja na križištima od kojih vode kratke poprijeke spojne
staze. Te staze i staza pred dvorcom naglašavaju poduže međusobno
koso postavljene osi tog pravilnije oblikovanog dijela perivoja
uz pristup i pred licem dvorca. Da je taj pristupni i na vrtni
način uređeni dio perivoja mogao biti izveden već u Maksimilijanovo
vrijeme, upućuje i podatak s karte priložene u Visianievu radu
o Lokrumu. Iz karte se vidi da je spomenuti prilazni potez od
Portoča do dvorca kao i prostor pred dvorcom u širini sličnoj
današnjoj legendom označen pod kategorijom "vrtovi i maslinjaci".

**silver_shadow** · od **silver_shadow** taj Ned Jul 12 2009, 09:16

Međutim, radovi na uređenju perivoja na tom dijelu otoka nisu
bili obuhvatili samo uži pojas uz dvorac, već su zahvatili znatno
šire područje. Njima je bio obuhvaćen cijeli šumski kompleks,
na koji se spomenuti prilazni i na vrtni način uređeni dio perivoja
naslanjao. A kako je već i spomenuto, u rubne dijelove tog kompleksa
unosile su se i skupine egzotičnog drveća i grmlja. Radi se o
jugoistočnom dijelu otoka s uzvišenjem oko 40 m n.v., koji je
odijeljen od ostalog povišenog prostora otoka niskom prostranom
zaravni s kultiviranim zemljištem unaokolo dvorca.
Taj predio otoka zaokružen je prostor, koji Visiani u svojoj karti
iskazuje kao šumu ("bosco"), dok sav ostali nekultivirani
prostor, a to je ustvari najveći dio otoka, iskazuje kao makiju
("boscaglia"). Taj šumoviti jugoistočni dio otoka bio
je po svemu sudeći vrlo atraktivan već i prije prelaska otoka
u posjed Maksimilijana, što se razabire iz Visianieva opisa te
šume. Navodi se da je taj predio pored autohtonog grmlja obrastao
i alepskim borovima i pinjolima vrlo zapažene veličine mjestimično,
zatim prelijepim primjercima stabala česvine te lovorom i rogačima.
Moglo bi se na temelju toga prosuđivati da je taj prostrani kompleks
šume s obzirom na sastav i neke značajke nasada već i prije bio
drugačije tretiran i po svoj prilici makar dijelom bio korišten
kao prirodni perivoj. Pored izvanrednih primjeraka i skupina drveća,
koji su se tu tada bili zatekli, poseban indikator koji nas upućuje
na to jesu i nasadi lovora. Njih je Maksimilijan tu bio zatekao,
a njihova prisutnost još je i danas na tom prostoru dosta zapažena.
Spomenuti ćemo da je lovor drvenasta biljka koja je od starine
prisutna u njegovanim vrtovima i perivojima Sredozemlja, a poznato
nam je da se lovor bio sadio i u srednjovjekovnim vrtovima Dubrovnika.
Spomenuti jugoistočni šumoviti dio otoka oblikovan je kao perivoj:
čitav splet krivudavih puteljaka vodi kroz sjenovito zelenilo
starih borova, česvine, lovora i makije. Taj po svom karakteru
i stilskim obilježjima romantični perivoj s brojnim tihim kucima,
s ponekom rustičnom kamenom klupom u osami, bio je zelenim prostorom
specifična ugođaja. Šetnjom se bez napora dolazilo od dvorca diskretno
i neusiljeno uređenog predjela bujnog zelenila podesnog za duže
zadržavanje.

**silver_shadow** · od **silver_shadow** taj Ned Jul 12 2009, 09:16

**silver_shadow** · od **silver_shadow** taj Ned Jul 12 2009, 09:18

**silver_shadow** · od **silver_shadow** taj Ned Jul 12 2009, 09:18

Osim mreže krivudavih staza i stazica previđenih klupama i odmorištima,
uz blijede ostatke egzotičnog bilja na njegovim rubnim djelovima,
o radovima i nastojanjima na nekadašnjem uređivanju ovog dijela
otoka govori i ovalni vodnjak, koji se nalazi sred šume, a izgrađen
je od fino klesana i precizno postavljena kamena, ka kojem su
se slijevale vode kanalićima napravljenim uz rubove staza. Ovaj
je vodnjak vjerojatno služio kao spremnik vode za zalijevanje
posađenog stranog bilja na malim čistinama u okviru prirodnog
zelenila za vrijeme ljetnih suša, ali je ujedno bio i vrtnim dekorom
te neočekivanim motivom vodenog ogledala sred gustog mediteranskog
zelenila.
Uza sve već spomenute zahvate i nastojanja novih vlasnika pretvaranje
Lokruma u prostrani perivoj time ipak još uvijek nije bilo dovršeno.
Zapravo, znatno veći dio otoka je onaj koji se od kultiviranih
gospodarskih prostora na otočkoj zaravni proteže prema sjeverozapadu.
Najprije je to središnji izduženi dio otoka visine oko 50 m n.v.,
koji se zatim postupno uzdiže prema najvišem vrhu otoka visine
oko 90 m n.v. smještenim negdje na razmeđi prve i druge trećine
dužine otoka gledano od strane Grada, da bi se postupno od vrha
spuštao prema moru konično se šireći prema obalnoj liniji prelazeći
pritom prema sjeveru u dvije manje glavice, a zapadno završavajući
okomitim hridima. Različitost morfološko-topografskih karakteristika
ovog izduženog sjeverozapadu i sjeveru orijentiranog dijela otoka
u odnosu na prije prikazanu zaokruženu glavicu njegova jugoistočnog
dijela, zatim različitost u slojevitosti i sastavu vegetacijskog
pokrova, koji je ovdje predstavljen fizionomski jednoličnijom
sastojinom razvijene makije, bitno se odrazila i na način pejzažnoarhitektonskog
tretmana.

Lokrum

Re: Lokrum

mapa Lokruma

Nastanak, razvoj i obilježja Lokrumskih vrtova i perivoja

Re: Lokrum

Re: Lokrum

Re: Lokrum

Re: Lokrum

unutrašnji vrt samostana

Re: Lokrum

Re: Lokrum

Re: Lokrum

Re: Lokrum

Re: Lokrum

maximilijanov dvorac s dijelom 'rajskog vrta'

Re: Lokrum